Jasmina Hadela: o razvoju koncentracije kod djece

Kako u današnje vrijeme, kad je oko djece toliko distraktora odnosno ometanja, omogućiti fokusiranost na neki zadatak ili usmjerenost na neku aktivnost?

Ovo pitanje često postavljaju roditelji, ali i odgojno-obrazovani stručnjaci koji rade s djecom i roditeljima.

Smatram da je ovdje prije svega jako važna komunikacija između roditelja i djeteta, a zatim i otvorena suradnja roditelja i odgojno-obrazovnog stručnjaka s kojim dijete provodi jedan dio dana. Naime, u odgojno-obrazovnom procesu odgojitelji i učitelji usmjereni su prema poticanju cjelovitog razvoja djeteta i s djecom provode različite aktivnosti koje potiču razvoj svih područja djeteta.

Naravno da je moderno vrijeme sa sobom donijelo i tehnologiju, ali i užurbanu svakodnevicu roditelja, pa djeca danas sve ranije imaju pristup mobitelima, računalima, tabletima i televiziji. Nije iznenađujuće da je djeci zanimljiviji sadržaj koji je pun boja, animacija i konstante radnje, od onog gdje trebaju staviti fokus samo na jednu aktivnost, koja još k tome zahtjeva potpunu koncentraciju.

Što sam osobno u radu s djecom, ali i u svojem roditeljstvu primijetila kao dobar poticaj za razvoj dječje pažnje:

– smislene aktivnosti

– otvoren razgovor i dogovor s djecom

– kutak u kojem će dijete imati svoj mir

– igračke koje pomažu u razvoju pažnje

– društvene igre

– čitanje priča

Evo kako još razviti pažnju kod djece:

Zašto govorim o smislenim aktivnostima? Želimo li pomoći djetetu da razvije koncentraciju, nema smisla da svaki dan djetetu nudimo nove aktivnosti ili da izmjenjujemo nekoliko novih aktivnosti u jednom danu. Dijete treba priliku isprobati neku aktivnost na sve načine koji su njemu ili njoj zanimljivi. Ukoliko dijete za neku aktivnost uopće nije zainteresirano, nema potrebe da se forsira za nju.

Otvoren razgovor je uvijek super alat, kao i dogovor. Kad slušamo djetetove potrebe i želje, lakše donosimo odluke i pripremamo okolinu koja će djetetu pomoći u razvoju koncentracije. Uvijek je dobro pitanje na koji način bi dijete voljelo izvršiti neku obavezu. Ako dijete kaže da ne zna, to nije znak da trebamo odustati i dati djetetu odgovor i rješenje, nego poticaj da nastavimo s pitanjima koja će dovesti dijete do onog što izaziva problem u koncentraciji ili pak do rješenja koje je njemu prihvatljivo.

Obično se djeci zna reći: „Pa daj malo pazi, daj se malo više usredotoči na to što radiš, pa kako ne možeš završiti svu zadaću odjednom.“ Naravno da ne može, jer jednostavno nekoj djeci treba vremena i prostora da obavi obaveze svojim ritmom. To ne znači da djetetu popuštamo i dozvoljavamo da ne riješi obaveze, to znači da djetetu pomažemo i usmjeravamo ga prema rješenju koje je njemu prihvatljivo.

Kutak u kojem će dijete imati svoj mir je u tome odličan. Neka to bude mjesto gdje dijete može sjesti, s dovoljno svijetla i prozračnosti. Tako da se dijete ugodno osjeća u tom svom kutku i rado se u njega vraća. Opremite kutak zajedno s djetetom.

O igračkama koje razvijaju pažnju već od rođenja se može doista naći jako puno. Bebama se pokazuju kartice s crno-bijelim elementima, djeci koja krenu hodati daju se razne kutijice u koje dijete treba smjestiti neki oblik ili iz te kutije nešto izvući van. Pa su tu razne kocke, puzzle, društvene igre, spajalice i slično za veću djecu. Važno je da prilikom takvih aktivnosti djecu ne prekidamo. Kad je dijete udubljeno u to što radi, najbolje je da ga ostavimo da završi samostalno tu igru. Društvene igre također su odlična aktivnost za razvoj pažnje, ali i za emocionalni razvoj. Društvene igre koje duže traju, imaju svoja pravila, zahtjevaju pažnju u redoslijedu izvođenja, svakako pomažu djetetu koje treba pomoć u razvoju koncentracije. Isprva može biti jako izazovno i za dijete i za roditelja, ali ako smo ustrajni i spremni prihvatiti svaki mali napredak djeteta, onda ćemo svakako pomoći djetetu i u jačanju emocionalne regulacije.

Ovdje je odličan primjer naš srednji sin. Teško je podnosio gubitak u društvenim igrama, dok je najstariji sin teško ostao koncentriran do kraja igre. Svakodnevnim sudjelovanjem supruga i mene u toj igri, polako smo došli do točke gdje su oni mogli samostalno odigrati igru bez ikakvih problema. Jednostavno, potrebno je shvatiti da smo mi roditelji doista ključni u svakom segmentu odgoja djeteta i da možemo itekako djetetu pomoći u svakom području.

Naposljetku, ali ne manje važno, tu je čitanje priča. One pomažu da dijete ostane fokusirano na tijek radnje, ali i čitanje duže od pet minuta. Time razvijamo strpljenje kod djeteta, govor, maštu i koncentraciju. Nakon svake pročitane priče razgovaramo s njima što su čuli i što im se najviše svidjelo. Doista je poseban osjećaj kad dijete jednog dana krene prepričavat svoje priče koje je stvorilo od svih onih priča koje je čulo dok smo im čitali.

U rjeđim slučajevima ipak može biti riječ i o poremećaju koncentracije, za koji svakako preporučujem da se savjetujete s pedijatrom ili stručnom osobom.

Želiš naručiti GIRI Game? Želiš saznati više o igri?

Kontaktiraj nas